Kada nam se dogodi nešto lijepo ili poželimo da se dogodi, kao i kada nekoga hvalimo, obično kucnemo u neki drveni predmet i kažemo: ”da kucnem u drvo” ili ”da ne ureknem”. Na taj način pokušavamo otkloniti neko zlo od sebe ili dragih nam osoba kako nam ne bi pokvarilo ono lijepo što nam se dogodilo ili što želimo postići, ali rijetko tko zna kakve veze to ima sa stvarnom zaštitom od zla. Naime, u vremenima kada nisu postojale crkve niti hramovi, bogovi i duhovi zaštitnici živjeli su na drveću koje se nazivalo ”svetim drvećem”, kao npr. lipa ili hrast (u kojem je, prema predaji, stanovao bog gromovnik). Stoga kad kucnemo u stol ili neki drugi drveni predmet, kao da dodirujemo sveto drvo, moleći njegovog boga da nam pruži zaštitu od uroka.
Najnoviji komentari