Ivo Andrić, oko kojeg su se tijekom života i nakon njegove smrti podizale brojne polemike, bio je pjesnik, prozaik, književnik i diplomat, a 1961. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Njegov opus je opsežan, a u njemu se nalaze velika djela poput zbirke pjesama u prozi Ex Ponto, romana Na Drini ćuprija, pripovijesti Prokleta avlija itd. Osim već navedenih naslova koji su ušli u svjetsku antologiju književnosti, Andrić je u svom nasljeđu ostavio mnoge izjave i citate nad kojima se čovjek svaki put iznova zamisli. U nastavku slijede neki od njih:
Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga promatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno. Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje! Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati! Imati veliku snagu, fizičku ili moralnu, a ne zloupotrijebiti je bar ponekad, teško je, gotovo nemoguće. Tko čini dobro, od njega se još više dobra očekuje. Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi. Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima. Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje. Tijek događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas. Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti. Životna snaga jednog čovjeka mjeri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja. Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
Najnoviji komentari